Iako patuljastog šnaucera AKC (American Kennel Club) smatra terijerom, standardni šnaucer klasificiran je kao član radne skupine. Patuljasti šnauceri u sebi nemaju nimalo britanske krvi. Nije križan s britanskim pasminama.
Patuljasti šnauceri izvorno su uzgajani kao rateri i psi čuvari na farmama. Razvijeni su sredinom do kraja 19. stoljeća u Njemačkoj križanjem standardnog šnaucera s manjim pasminama, poput patuljastog pinča, majmunskog pinča i pudle. U Njemačkoj je poznat kao Zwergschnauzer (zwerg znači “patuljak”). Opširnije možete pročitati na sljedećoj stranici.
Patuljasti šnauceri se pojavljuju u djelima Albrechta Durera još 1942. godine. Također, šnaucerov prikaz se pojavljuje i u tapiseriji “The Crown of Thorns” koju je 1501. godine izveo Lucas Cranach – stariji. U Stuttgartu također statua “noćnog čuvara i njegovog psa” iz 1620. godine jasno prikazuje Schnauzera.
Najraniji zapis o patuljastom šnauceru bila je crna ženka imena Findel, rođena u listopadu 1888., a 1895. godine, u Kölnu u Njemačkoj osnovan je prvi pasminski klub i obuhvatio je nekoliko vrsta pasa.
Schnauzer je jedina poznata pasmina koja je svoje ime uzela od jedne vrste da bi osvojila nagradu na izložbi. Bilo je to na Međunarodnoj izložbi u Hannoveru 1879. Pobjednik klase Pinscher bio je pas zvan „Schnauzer“ i tako je nastalo današnje ime za ovu pasminu.
Prvi i drugi svjetski ratovi bili su teški za uzgoj pasa, osobito u Europi, gdje su neke rase gotovo izgubljene. No, zanimanje za patuljaste šnaucere probudilo se nakon Prvog svjetskog rata, a popularnost ovog patuljka od tada nikad nije opala. Više o propisanom standardu pasmine možete pročitati na našim stranicama.